Da li oči vide, samo dahom?
S željama sretam tamne noći,
ili vješto uvjek udara zamahom
možda duša traži srcu oči.
Na svijetu samo vrijeme postoji,
i pruža želji tiho obećanje.
To što kune ljubav, više me ne boji,
san je samo java noći odsanjane.
Budućnost je ritam talas plave vode,
kada zrno sadiš, tegni ga na dlanu.
I dan je tek slobodan, kad od zore ode,
i vrlina se vremenom, pretvori u manu.
Tajnama je ukrasila svoju crnu kosu,
pa putevi skriveni kroz niti i vlasi.
Treba da zaboravim, taj profil na nosu,
jer čuvah vagone u toj praznoj časi.
Ja spavam na štriku i mamurne sam glave,
treća sreća, često čudno drijema.
Samovar je tajna, čuva zlatne trave
i na platnu nadjem to sto budan snijevam.
