Zima je prepuna, želje za tobom,
taj sjaj kad oslijepi, sva rečna korita.
Sve je kusur, sem čežnje za tobom,
i sretne me sjećanje, pa za tebe pita.

Usne sam sakrio, sve tvoje da čuvaju,
u toj želji oživim, sve nevjerovatno.
Pa košave, počnu jugom da duvaju,
sagorim svu čežnju, tom ljubavlju zlatnom.

Vidiš da mi prsti rastu prema tebi,
sav taj kusur mali, na usne mi stavi.
Šta će mi sloboda, kad ja ne znam gdje bih,
lijevu jedva spasih, sad me desna davi.

Malena je šara na tvome opanku,
kad razum zadrijema, srce svega ima.
Obasjaće sunce, ruke mom proplanku
i ostaće topla, ta sjećanja zima.