Da li oči vide, samo dahom?
S željama sretam tamne noći,
ili vješto uvjek udara zamahom
možda duša traži srcu oči.

Na svijetu samo vrijeme postoji,
i pruža želji tiho obećanje.
To što kune ljubav, više me ne boji,
san je samo java noći odsanjane.

Budućnost je ritam­ talas plave vode,
kada zrno sadiš, tegni ga na dlanu.
I dan je tek slobodan, kad od zore ode,
i vrlina se vremenom, pretvori u manu.

Tajnama je ukrasila svoju crnu kosu,
pa putevi skriveni kroz niti i vlasi.
Treba da zaboravim, taj profil na nosu,
jer čuvah vagone u toj praznoj časi.

Ja spavam na štriku i mamurne sam glave,
treća sreća, često čudno drijema.
Samovar je tajna, čuva zlatne trave
i na platnu nadjem to sto budan snijevam.