Varaš me slutnjo, da ne postojim,
brojim sam vrijeme, samoćom glasnom.
Moje bi srce od tijela, da odvojim,
pa da se nečasnom, napraviš časnom.
Varaš me, isto ko ptica jesen,
da, ono što jeste, kažem da nije.
Da umirem i danas, vinom zanesen,
varaš da stradam, od slutnje dvije.

Varaš mi dan, samoću i noć,
varaš mi okean i sav moj svijet.
U pet minuta, ti saznaš šta hoću,
i prevarim inat,skroz razapet.

Varaš i varaj, vidim mora tako,
vazduh je sitan, pa jasnije vidim.
Ono što nosim, spustiću nekako,
i prevarim osmjehom, sve čega se stidim.