Moraš znati da si nekud krenuo,
kad odlučis želje, da zatražiš.
Da znas svoje, kao lice njeno,
tom odlukom sebe da potražiš.

Kada kreneš nikom ne govori,
put taj stoji, ali ne postoji.
Sve sto nađes odlukom otvori,
i postani ono, čim se nebo boji.

Kada kreneš, nikad ne odustaj,
proslost bacaj sa svakih litica.
I duvaće vjetrovi, ali ne posustaj,
jer ćes sebe naći, gdje nema ulica.

Od tada će biti sve puna minuta,
kada kreneš, ka svom ogledalu.
I vrtiš se srećan bez teških kaputa,
jer je dunja najmirisnija kad je na ormaru.