Skok iz zaleta i kletva prije rođenja,
sumnja u datume, strah od poređenja,
skladište za prolaznost i obuća nošena…
Zar je to trpeza životnih učenja?

Kako da pokažem to što se ne vidi?
Kako da ispjevam to što se ne čuje?
Kako se sve ovom svjetu svidi?
Kako život uplete staze – kad se istim stazama jednostavno putuje?

Svaka ruka umije da boli i voli.
U jednom odgovoru živi bezbroj pitanja.
Kad me zime probude, kleo sam se noćima
da će duže ćutati sva nova svitanja.

Pola moje noći još je slatka žudnja.
Sva jata u odlasku, na tri strane lete.
Nadanja su mladost – u očima piše
a život u starosti najmlađe je dijete.

Sad obuću kupujem, ali ne za moja stopala.
Za jedan dan cvetao, a svaku noć venuo.
Pitanja je bilo zašto nisam letio,
odgovor sam dao da sam zemljom hodao
jer život je vrijeme i zna kud sam krenuo.