Ne misli na mene, kada mene nemaš,
zaustavi disanje,samu sebe slaži.
Putnici su budni u vozu što drijema,
što za život jeste,za ljubav ne važi.

Mnogo je pitanja, kada čovjek stari.
Čudo je strah ljudski, kad osvaja sobu.
Glasno je ćutanje djece kad odrastu,
kad ostavlja nada, svoju garderobu.

Okretanje leđa više i ne vrijeđa,
sve je više onog, što je uvijek bilo.
Smijem voljet ljubav al’ da ćutim malo,
to sve što smo mogli, vidiš nije nam se dalo.