Bajke ne bi imale kraja
kad bi u njima pisalo koliko ih je u meni disalo.
Za svaku novu stranicu krao bih slova iz plavog bukvara
i da sam tada znao što sada znam,
svakom bih samo svoju bajku pričao.

Ta bajka bi se zvala život i ne bi imala riječ moraš.
A glupo je vjerovati da sam baš morao ovako.
Da sam tada znao što sada vama pričam,
ja bih umio da odvojim aplauz od zavisti.

Znao bih da ubjedim cigane da se rađaju sa plavim očima,
skeledžija bi mi bio do kraja života zahvalan što bih mu mogao nacrtati
duboku rijeku i to u sred sredine jako žednog avgusta.

Svakom bih svom koraku prave puteve znao.
A žabama bih zabranio da gledaju u nebo odozdo
već da jednom nebo bude ispod njih.

Njoj nikako i nikada ne bih slao onolika pisma,
da sam tada znao što sada znam.
Shvatio bih da je ista kao ja
i da će voljeti još bezbroj puta u životu
I svaki put nevinije, požudnije i vjernije.

Da sam tada znao , ja bih tada svakodnevno brijao svoju glavu,
da što više sunca po meni bude prosuto I da se jasnije vidi koliko sam srećan.
Skupljao bih više osmjeha
koje bi blesavi I lakomisleni ljudi tako lako I beštedno razbacivali.

Te osmjehe bih slao u fabriku i od njih pravio maramice
koje mogu da obrišu samo suze djece koja nemaju svoje roditelje.
Ja bih sve predsjednike svih zemalja svijeta natjerao
Da provjeravaju svoje snove, zašto ih isti snovi noćima muče.

Oženio bih se proljećem, imao bih sedmoro djece.
Učio bih ih da je porodica najveći I najslađi zagrljaj na svijetu.
Djecu bih svakoga dana vodio na krempite I šampite,
a onog najmlađeg bih nagovorio da vidi
kako mu je slatko smiješan nosić u ogledalu jabuke prelivene šećerom.

Rođenoj sestri bih kupio okean,
bratu štap za maštanje.
Majku bih bar jednom mjesečno vodio u bioskop,
a oca bih stalno zaključavao u špajz gdje stoje tegle sa pekmezom pune ukusa djetinjstva.

Ljude bih molio da shvate da su im šake grane,
a njihova srca stabla.
Davao bih medalje za svaki pokušaj, da bilo ko prepozna šta mu je najvažnije na svijetu.

Tako bi bilo na sve strane mnogo takmičenja u ljudskoj dobroti
i svakog dana bi se svi hvalili sa sve bolji rezultatima.

Skijao bih kosom po vodi,
a sa ajkulama isključivo pio domaći sok od drenjina.
Shvatićeš me da pričam šale, ali da sam znao da ne moram
i da mogu drugačije svoj život da živim,
ja bih ga zaista živio ovako.

I šta bih ja sve još.
I samo, kako bih ja sve još
a i vi biste slično možda kao i ja
Samo da niste nekako morali….