Kada kradeš snove, to nema istu nadu
još treperi plamen i kad jako žmuriš.
Vjernosti su ptice što lete ka padu,
polomljenog srca stradanju da žuriš.

To što želiš nemaš sve dok budeš živ.
Čovjek sve što ima, sve mu više treba
a kletve se ostvare tek kad nisi kriv,
iz prošlosti slutnja kad budućnost vreba.

Odluke te grle toplim tankim čudom,
spava tvoje vrijeme u tvom cilju tamo.
I izdaje jedeš opet s tvojim judom
nevjeri da vjeruješ, da se dobro znamo.